Ispovijest vjere Četvrtoga lateranskog koncila potvrđuje jednoga Boga u trima Osobama, stvaranje iz ničega, dobrotu i pad anđela, ljudsko tijelo i duh te utjelovljenje jednoga Krista u pravoj božanskoj i ljudskoj naravi. Odbacuje Joakimovo shvaćanje trojstvenoga jedinstva i ustraje na tome da Otac, Sin i Duh Sveti dijele jednu vlastitu božansku bit. Koncil osuđuje krivovjerje i određuje građanske i crkvene posljedice njegova javnog toleriranja.

Nekoliko dekreta uređuje ustrojstvo Crkve i pastoralnu stegu. Utvrđuju se rimsko prvenstvo i poredak patrijarhalnih stolica, pri čemu patrijarsi primaju palij i prisežu poslušnost Papi. Metropoliti moraju održavati godišnje pokrajinske sabore i provoditi obnovu; prelati moraju istraživati nepravilno ponašanje i ispravljati kler. Koncil osigurava kler za zajednice različitih obreda i jezika, određuje pomoćnike za propovijedanje i ispovijed te zahtijeva besplatno poučavanje gramatike i teologije. Također nalaže redovite opće kapitule i vizitacije redovničkih kuća, štiteći pritom samostane od svjetovnoga upletanja.