Ivan Pavao II. zahvaljuje Rimskoj kuriji na suradnji u povodu Božića i dvadeset pete godine svoga pontifikata. U razmatranju nadahnutom Godinom krunice prikazuje tu marijansku molitvu kao u temelju usmjerenu na Krista: razmatrajući Krista, vjernici uče promatrati čovječanstvo i povijest u svjetlu evanđelja. Žaluje zbog patnje prouzročene ratom, terorizmom i drugim sukobima te potiče na molitvu, međureligijski dijalog i mir utemeljen na istini, pravednosti, ljubavi i slobodi.

Briga za stvoreni svijet navodi ga na poziv za razvijanje nove ekološke svijesti, pri čemu podsjeća na zajedničku deklaraciju s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. Međunarodno djelovanje Crkve opisuje kao služenje ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima, solidarnosti i općemu dobru te podsjeća na viziju miroljubivoga poretka Pija XII. Svjetski dan mladih u Torontu otkriva misionarski poziv mladih, dok ekumenski susreti s pravoslavnim Crkvama Grčke i Rumunjske pružaju znakove nade. Svetost, očitovana u svecima i u svetištu Božjega milosrđa u Poljskoj, ostaje središnji prioritet Crkve. Završava povjeravajući Kuriju Kristu i Mariji te moleći za obnovljenu radost služenja Svetoj Stolici.