Edward T. Oakes prati predestinaciju od augustinske polemike s Pelagijem preko kalvinizma i puritanizma do američke vjerske imaginacije. Ustrajanje toga nauka na tome da Bog određuje spasenje neovisno o ljudskoj zasluzi stvara napetosti u pitanjima milosti, slobodne volje, Božje pravednosti, osude dojenčadi i sudbine onih koji strahuju da bi mogli biti među osuđenima. Njegovi pastoralni učinci uključuju tjeskobu, očaj, sukobe među denominacijama i, u krajnjim slučajevima, samoubojstvo; metodisti i drugi kritičari odbacuju ga u korist ljudske slobode i dobrih djela.

Oakes zatim razmatra proturječan utjecaj toga nauka na američki javni život. Jefferson i Adams protive se kalvinističkoj predestinaciji, no njezino odbacivanje tradicionalnih hijerarhija i sakramentalnoga posredovanja možda je potaknulo demokratski individualizam, dok se njezina etika disciplinirana rada povezuje s kapitalizmom. Rasprava traje među baptistima i suvremenim evangelikalcima, uključujući W. A. Criswella, Johna R. Ricea i Ricka Warrena. Nasuprot opsesivnomu nagađanju o izabranju, kasniji dio članka predstavlja spasenje kao zajedničarsko i usredotočeno na Krista, oslanjajući se na Henrija de Lubaca, Benedikta XVI., Tereziju iz Lisieuxa i Karla Bartha. Kristov silazak u dubine grijeha i smrti otkriva izabranje kao Božje spasenjsko »Da«; sud je pročišćujući susret s božanskom ljubavlju, a vjernike se usmjerava prema pouzdanju, solidarnosti, sakramentalnomu životu i brizi za spasenje drugih umjesto prema strahu za vlastitu sudbinu.