Papa Ivan Pavao II. zaključuje razmišljanja o stožernim krepostima koja je započeo papa Ivan Pavao I., prikazujući umjerenost kao ovladavanje tjelesnim željama i strastima pomoću razuma i volje. To ovladavanje sobom ne odbacuje tijelo, nego mu daje dostojanstvo i podupire zreo ljudski život. Umjerenost također uravnotežuje razboritost, pravednost i jakost, pokazujući da su kreposti međusobno povezane.