Uvod u Red krštenja djece objašnjava da dojenčad ne može ispovjediti osobnu vjeru, pa roditelji, kumovi i Crkva ispovijedaju vjeru u njihovo ime. Krštenjem započinje trajna formacija djeteta, za koju su prvenstveno odgovorni roditelji uz potporu župne zajednice. Obred se redovito treba slaviti u župnoj crkvi, po mogućnosti nedjeljom ili tijekom Vazmenog bdjenja, i obično u prvim tjednima života; slavlje u privatnim domovima pridržano je smrtnoj opasnosti, dok krštenja u bolnicama zahtijevaju hitnost ili ozbiljne pastoralne razloge. Cjelovit obred uključuje primanje, bogoslužje riječi, prošnje i egzorcizam, ispovijest vjere, pranje vodom u ime Trojstva, pomazanje, bijelu haljinu, svijeću, Očenaš i blagoslove. Kraći oblici i oblici za hitne slučajeve čuvaju bitni krsni čin, a biskupske konferencije mogu prilagoditi nebitne sastavnice mjesnim običajima.