Četvrti svezak Albana Butlera, koji obuhvaća razdoblje od listopada do prosinca, povezuje životopise svetaca s uredničkim uputama o povijesnom razlučivanju, bibliografskim kraticama i dokaznoj vrijednosti službenih spisa postupaka za proglašenje blaženim. Životopisi obuhvaćaju biskupe, utemeljitelje monaških zajednica, misionare, vladare i kontemplativce, ali i obične radnike čija vjernost posvećuje svakodnevni rad. Terezija Avilska i Ivan od Križa utjelovljuju karmelsku obnovu kroz klauzuru, siromaštvo, molitvu, mistično iskustvo, protivljenje i zatočeništvo; Wilfrid brani rimske običaje, propovijeda među Južnim Sasima i Frizima te oslobađa robove; Franjo Ksaverski služi djeci, robovima i progonjenim zajednicama u Indiji i Japanu te se suprotstavlja kolonijalnim zloporabama. Ambrozijevo protivljenje carskom oduzimanju crkava i njegov zahtjev da Teodozije izvrši javnu pokoru primjeri su biskupske hrabrosti, dok Franciska Ksaverija Cabrini diljem obiju Amerika osniva škole, sirotišta, bolnice i redovničke družbe za useljenike.

Učestale povijesne napomene razlikuju pouzdana svjedočanstva od kasnih legendi, nejasnoća u vezi s relikvijama i oskudnih dokaza, uz istodobno bilježenje mjesnog štovanja. Svezak završava razmatranjem nesigurno utvrđenog datuma Božića i rimskih liturgijskih božićnih predaja, uključujući tri mise, a zatim donosi popis kasnije proglašenih blaženika s njihovim spomendanima, datumima, redovničkim ustanovama koje su osnovali, karitativnim djelovanjem i mučeništvima.