Pio XI. obraća se njemačkim biskupima i vjernicima usred progona, objašnjavajući da je Crkva sklopila konkordat iz 1933. u nadi da će zaštititi vjersku slobodu i mirnu suradnju, dok ga država opetovano krši. Brani prava Crkve i hvali one koji podnose patnju zbog vjere. Pismo odbacuje panteizam, poganske predodžbe o sudbini i uzdizanje države, rase ili nacije na božanski položaj. Bog je osobni, trojstveni Stvoritelj čije sveopće zapovijedi upravljaju pojedincima i društvima; nikakva nacionalna religija ne može zamijeniti tu vjeru. Kristova je objava konačna, ukorijenjena u Starom zavjetu i ispunjena u križu, te je ne mogu potisnuti „mit o rasi i krvi” ni smrtni vođe. Vjera u Krista podrazumijeva vjeru u sveopću Crkvu i rimskoga biskupa, a ne u nacionalnu crkvu. Papa brani naravni zakon, prava roditelja na odgoj djece i vlast Crkve u moralnoj formaciji. Ohrabruje mlade, roditelje, svećenike, redovnike i udruge da se vjernošću, molitvom, djelatnom ljubavlju i odvažnošću odupiru protukršćanskom pritisku, čuvajući pritom nadu u mir, obraćenje i povratak Njemačke vjeri.