Anthony A. Akinwale promišlja o smrti i kršćanskoj nadi na Misi za pokoj Ivana Pavla II. Papini rani gubici, ratno iskustvo u Poljskoj, prisilni rad, tajna svećenička formacija i pokušaj atentata 1981. dali su mu prisno poznavanje smrtnosti. Nasuprot raspadanju tijela, njegov nauk potvrđuje u svakoj osobi „sjeme vječnosti“ koje se buni protiv smrti i gleda prema uskrsnuću u Kristu. Iako nitko ne upravlja vremenom ni načinom smrti, način na koji se živi oblikuje način na koji se umire: služenje Kristu i čovječanstvu znači umrijeti u sjedinjenju s Kristom i ući u vječni život. Rad, studij, trpljenje i ustrajnost Ivana Pavla II. prikazuju se kao priprava za vodstvo i kao svjedočanstvo da će oni koji ustraju s Gospodinom kraljevati s njim. Obraćajući se Nigerijcima, Akinwale podsjeća na Papinu brigu za pravednost i razvoj te završava molitvom da vjerni sluga primi vječni počinak.