Međunarodno teološko povjerenstvo utemeljuje kršćansku nadu u Kristovu uskrsnuću i odbacuje i sekularni strah od uništenja i „unutarsvjetovnu eshatologiju” koja Kraljevstvo Božje svodi na politički napredak. Predstavlja tradicionalno dvojako shvaćanje zagrobnoga života: svjesna duša preživljava smrt i susreće zajedništvo s Kristom, čišćenje ili konačno odjeljenje, dok tijelo čeka uskrsnuće na svršetku vremena. Nasuprot teorijama potpunoga uništenja, reinkarnacije ili samoiskupljenja Povjerenstvo potvrđuje jedinstvo i dostojanstvo tijela i duše, jedinstvenost svakoga zemaljskog života, spasenje kao Božji dar po Kristu te mogućnost slobodnoga odbijanja božanskoga prijateljstva. Smrt je bolna jer razdvaja tijelo i dušu, no „smrt u Gospodinu” sudjeluje u Kristovoj vazmenoj tajni. Pogrebni običaji, molitva za pokojne, zazivanje svetaca i Euharistija izražavaju zajedništvo između živih, preminulih i Crkve na nebu. Liturgija nakon Drugoga vatikanskog koncila predstavljena je kao svjedočanstvo te eshatologije duša i buduće preobrazbe tijela u Kristovoj slavi.