Pio XII. obilježava stotu obljetnicu ukazanja u Lurdu podsjećajući na milosti svetišta, njegovu povezanost s dogmom Bezgrešnoga začeća i papinsku potporu koja je oblikovala njegov razvoj, uključujući kanonizaciju Bernardice Soubirous. Marijinu poruku Bernardici prikazuje kao trajan poziv na molitvu, pokoru i obraćenje, ističući da tjelesna ozdravljenja prvenstveno upućuju na Kristovo oproštenje i obnovu duša. Hodočašće mora voditi trajnoj sakramentalnoj i moralnoj obnovi, a ne tek prolaznom vjerskom iskustvu. Papa tu obnovu proširuje na društvo, upozoravajući na materijalizam, sebičnost, nepoštovanje ljudskoga života i lažne predodžbe napretka; poziva redovnike, obitelji, kler i sve kršćane da odgovore djelatnom ljubavlju, posvetom Bezgrešnom Srcu i služenjem. Broj također bilježi pohvalu Pija XII. apostolatu oca Jakova Alberionea putem tiska, govor o moralnim i društvenim posljedicama automatizacije te razmišljanja o europskom jedinstvu, Rimskom ugovoru, Africi i doprinosu kršćanstva miru. Službeni akti obuhvaćaju promjene biskupijskih granica, biskupska imenovanja, ograničenja političkoga djelovanja mađarskih svećenika, promjenu posta uoči Bezgrešnoga začeća na svjetskoj razini, osnutak Katoličkoga sveučilišta Lovanium u Léopoldvilleu, norme za prijam u sjemeništa, sudske pozive Rimske rote, imenovanja u Kuriji, crkvena odlikovanja i nekrologij.