Direktorij obnavlja katoličke ekumenske norme u svjetlu Zakonika kanonskoga prava iz 1983., istočnoga Zakonika iz 1990. i Katekizma iz 1992. Utemeljen na Drugom vatikanskom koncilu, opisuje druge kršćane kao dionike stvarnoga, premda nesavršenog zajedništva po krštenju, dok puno vidljivo jedinstvo zahtijeva zajedničku vjeru, bogoslužje i bratski sklad bez brisanja opravdane raznolikosti. Odgovornost pripada biskupima, biskupskim konferencijama, istočnokatoličkim sinodama, Apostolskoj Stolici i Papinskom vijeću za promicanje jedinstva kršćana, uz potporu biskupijskih službenika, povjerenstava i sustavne izobrazbe klera, redovnika, bogoslova, učitelja i pastoralnih djelatnika.

Molitva, dijalog, djelatna ljubav, proučavanje Svetoga pisma i sloboda od predrasuda potiču se u obiteljima, župama, školama i crkvenim pokretima. Krštenje se priznaje kada se upotrebljavaju voda i trojstveni obrazac; uređuju se zajednička molitva i određeni oblici zajedništva u sakramentima, uz stroža ograničenja za euharistijsku koncelebraciju i određene mogućnosti s istočnim Crkvama. Opsežne odredbe obrađuju mješovite ženidbe, uključujući odgovornosti katoličke strane glede vjere i djece, kanonski oblik i zabranu dvostrukih obreda. Vijeća Crkava i ekumenski dijalog moraju čuvati katolički identitet i imati jasan crkveni nadzor. Suradnja obuhvaća biblijske pothvate, teološko obrazovanje, kapelansku službu, misije, socijalnu pravdu, skrb za okoliš, zdravstvenu etiku i zajednički medijski rad, sve usmjereno prema evangelizaciji i vidljivom kršćanskom jedinstvu.