Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata razlikuje svetu liturgiju, vrhovni i obvezni čin Crkve, od pučke pobožnosti i pobožnih vježbi, koje su legitimne, ali neobvezne i moraju voditi vjernike prema punijem sudjelovanju u liturgiji. Biskupi i pastiri trebaju uređivati te prakse i pružati katehetsku pouku o njima, čisteći ih od praznovjerja i usmjeravajući njihovu inkulturaciju prema Svetom pismu, nauku, predaji i Učiteljstvu. Direktorij utemeljuje sve bogoštovlje na Trojstvu, Kristovu vazmenom otajstvu, Duhu Svetomu, Svetom pismu i svećeničkom pozivu Crkve te isključuje mogućnost da privatne objave išta dodaju pologu vjere.

Praktične smjernice slijede liturgijsku godinu, od došašća, božićnih jaslica, Bogojavljenja i Prikazanja Gospodinova do korizme, križnog puta, Velikog tjedna, Uskrsa, Tijelova, marijanskih pobožnosti i svetačkih blagdana. Uređuju procesije, svete slike, relikvije, euharistijsko klanjanje, krunicu, svetišta i hodočašća, ustrajući na tome da ništa od toga ne smije istisnuti sakramente niti poprimiti magijski, komercijalni ili tek spektakularni karakter. Pogrebni običaji trebaju izražavati vjeru u uskrsnuće i općinstvo svetih: prednost se daje ukopu, kremiranje je dopušteno pod određenim uvjetima, a pepeo pripada svetom mjestu. Svetišta trebaju u središte staviti Euharistiju, pomirenje, dostojnu liturgiju, gostoljubivost, evangelizaciju i djelatnu ljubav, pri čemu mjesni biskupi prilagođavaju ta načela regionalnim predajama.