Augustin Hiponski čita Psalam 78 kao opomenu Crkvi: Božji narod mora pamtiti njegove darove, ponizno primati njegovu riječ i izbjegavati nevjeru i nezahvalnost koje su na Izrael navukle sud. Prispodobe i postavke psalma traže nutarnje tumačenje. Izlazak postaje niz predslika ispunjenih u Kristu: stijena označuje Krista, prijelaz mora Krštenje, oblak i oganj božansko vodstvo, a mana Kruh s neba priopćen po Kristu i Evanđelju.

Pošasti se alegorijski tumače kao znakovi poroka i duhovnoga ropstva, pri čemu deset pošasti odgovara zapovijedima. Izraelove pritužbe u pustinji razotkrivaju vjeru koja traži zemaljske koristi, a ne samoga Boga, dok „sinovi Efrajimovi“ predstavljaju vanjsko obdržavanje bez milosti Duha. Augustin vidi Obećanu zemlju, goru Sion, Davida i pastirevo stado kao predslike Crkve i Krista, čija se baština proteže i na pogane. Crkva je utemeljena da traje zauvijek, a vjernike vodi nedužnost Kristova srca i razumijevanje njegovih ruku.